Oliver „Machinehead“ Mlakar: „Mavrović i ja smo se bubali synthol-om“

Nakon dugo vremena bili smo u taboru neprikosnovenog TV voditelja Olivera „Machinehead“ Mlakara koji je zadnjih godina neuspješno konvertirao na MMA. Kratko smo porazgovarali s njime te doznali što planira u budućnosti, gdje je kraj njegovim porazima koji sad vec broje dvoznamenkaste cifre, u pobjedama ima score nula, te zašto je baš on proglašen UFC-evom maskotom sramote.

Futra: Olivere, dobar dan.
Oliver: Dobar i Vama. Bio je i meni jednom kad sam mislio da ću pobijedit al me sasulo koljeno u facu sekundu kasnije. Baš sam uživao, hehe…

Futra: nije Vas bilo u medijima preko godinu dana, što ste radili? Gdje ste bili?
Oliver: ha, gledajte.. MMA je gadan sport. Nakon dva mjeseca treninga, brijanja po igli, i borbi desilo se to da sam jednostavno dosegao plafon što se tiče kondicijske spreme. Znalo se desiti da ostanem na nogama, točnije na nozi i batrljku, čak i do kraja prve runde. Bili su to fantastični rezultati, no dalje od toga se nije moglo a trener me redovito tukao koprivama uz stihove lijepe naše i govorio kako trebam biti jači i eksplozivnji kako bi se što više zaletavao na šake protivnika i time sam sebi zadavao sve jače i jače nokaute. Zaista sam htio biti brži pa sam krenuo s terapijama synthol-om. Obratio sam se svom starom prijatelju, poznatom šlageru, Željku Mavroviću po savjet i ostalo je povijest.

Futra: dajte malo detaljnije.. i kakve su Vam to kvrge po tijelu?
Oliver: kvrge su zapravo normalna pojava kada si ubrizgavate synthol u guzicu na način da okomito na pod posložite doze i sa oko metar visine se u sjedećem položaju bacate na njih. Često si znam i kompletne šprice „ufurat“ u gluteuse pa se desi da idem doma tramvajem a one mi ispadaju po putu. Ljudi misle da je meni lako, ali nije tako, ali i kad malo bolje pogledate boju i infekcije koje vladaju mojom stražnjicom, brzo shvatite da se za svaki poraz moram jako potruditi.

Futra: što se zapravo u Vašoj glavi dešava neposredno prije meča?
Oliver: pa, u pravilu gledam protivnika i pokušavam se nekako saživjeti s njime. Zamišljam se u krevetu s njegovim igračkama iz djetinstva. Nastojim se dobro fokusirati jer kada začujem gong, ja silovito facom krenem na njegovu šaku, lakat ili koljeno i ne odustajem. Čak i kada sam na podu, ja stremim ka gore i često se zna desiti da molim za jače udarce. Ako protivnik nije dovoljno jak udaram kurcem u čelo, a čelom u lakat suca u kavezu.

Futra: kako je moguče da od svih tim mečeva nemate baš niti jednu pobjedu?
Oliver: Jednostavno je! Ne Želim. Da sam bolji borac nitko ne bi znao za mene jer najbolji ne mogu bit obzirom na godine. Istina je da sam u top formi. Promijenio sam režim treninga, bubam se metanom, šmrčem taurin, idem redovito u Maleziju na zabavu za odrasle ali uvijek je tu netko tko sve to radi jos vise. Mislim da sam dovoljno iskusan da mogu rec kako volim smrskat facu i volim da njeni djelovi lete po zraku. Jednostavno to me usrećuje i ne vidim ništa lošega u tome. Vjerujem da mnogi pamte legendarni meč u kojem sam dio vlastite slezene strugajući po užetu ringa toliko zagrijao da sam je uspio ispeći i servirati protivniku.

Futra: I za kraj, recite nam kako je doslo do nominacije za UFC-ovu maskotu sramote?
Oliver: To je jedna anegdota koju uvijek rado prepričavam uz čaj. Pokazao sam nevjerojatnu psihofozički snagu, a nesreća je bila ta da se u blizini slučajno našao predsjednik UFC-a Dana White i zamjerio mi što takav preformance nikada nije vidio u ringu te me ovom laskavom nominacijom želio istovrmeno poniziti i motivirati.
Pitali ste kako je to zapravi bilo; Jednom davno šetao sam se uz obalu jezera Michigan i spotaknuo se o kamen i elegantno počeo padati prema površini vode. U jednom trenutku ugledao sam svoj odraz u vodi i pomislio kako sam naočit. To mi je nekako dalo snagu koju još do tada nisam osjetio. Nešto me ponijelo i pojavila se u meni unutarnja snaga i nemir. Ključao sam od energije i sve je nekako kulminiralo kada sam trebao udariti o površinu vode. Umjesto toga ja sam se snagom trepavica i lakoćom tijela uspio osloniti o samu površinu vode. Sjećam se kao da je bilo jučer, ribe su dolazile do same površine, praktički su me milovale po nosu a ja sam onako vodoravno stajano nepomično. S jedne strane prstima oslonjen na zemlju, dok sam se s druge podupirao trepavicama o površinu vode.