Oliver „Machinhead“ Mlakar: „Vraćam se slabiji no ikad“

Najgori, najslabiji, najozljeđivaniji, a prema anketama i najružniji MMA borac svih vremena – Oliver „Machinhead“ Mlakar, nakon 19 operativnih zahvata planira se vratit u ring. I to ne bilo kako, nego u najslabijoj formi ikada!

Oliver je ovu vijest iznio pred novinare danas na press konferenciji održanoj u predvorju hotela Sliško. Hotel Sliško, inače, nema predvorje ali su posebno za ovu prigodu postavili nekoliko montažnih WC-a. Novinari su imali čitav niz pitanja, a mi prenašamo pressicu u cjelosti. Prije nego što su uslijedila pitanja, Oliver je ispuštajući kisik iz respiratora, u kratkim intervalima,  pozdravio sve prisutne, a to je zvučalo otprilike ovako: ssssss, fuuuu, sssss, fuuuuu!

Novinar: što Vam je ovo trebalo u životu? Zašto se pristali na još jedan meč?
Oliver: Loova, meni treba loova!

Novinar: Kakva vam je strategija ovaj put?
Oliver: Ovaj put sam pomno odradio strateški dio pripreme. U stvari nisam ga odradio uopće, što i je najbolji dio priprema. Planiram ući u ring i poginuti. Iako, zapravo želim izdržati do kraja živ tako da osjetim lomljenje svake od kostiju. Onaj “krc” iz dubine kada čujem toliko me osvježi i vrati u mladost. To je, to, uf, kada se sjetim, osjećam se poput lastavice u acetonu. Nadam se da protivnik neće imati milosti, a od suca očekujem da ne prekida meč kada mi se faca počinje napuhavati, nego da me zatuče stolicom. Najviše bih volio nogom od stolice dobivati udarce po čelu i oko njega.  Slične sam probleme već imao, mečevi jednostavno prebrzo završe i onda me publika doživljava kao „fejkera“.  Pričaju po selu: Oliver više nije onaj stari, ne može izdržati ni 10 minuta na samrti i slično. Ne treba mi takva reputacija, ne gradim karijeru na pobjedama već na porazima. Kada se dovezem na kolicima do ringa, želim ozljedu i želim je jako. Čak sam i spreman zapjevati svoj poznati stih „Ozljedi me jako, nemoj da kolica zavaraju te samo tako“. Borbe su atraktivna pojava, i ako me u toku meča zasvrbi oko, najsretniji sam kada se mogu počešati komadom kosti koji viri iz otvorenog prijeloma podlaktice.

Novinar: kakva je situacija sa sponzorima?
Oliver: sponzori? Ima ih na pretek. Čekajte samo sekundu da se bubnem syntholom (na očigled svih, Oliver se pika iglom u triceps). SSSSS, aaaa, ssss, aaaa. UF.. Evo ga, možemo nastaviti. Di smo stali? Synthol? A, ne, sponzori, oprostite..  Nisam ovaj put tražio dodatne.. što ste rekli? Oprostite, zaboravio sam pitanje.

Novinar: imate li sponzore?
Oliver: ne, ali planiram im baciti mamac koji će zagristi sigurno. Imat ću javno obraćanje putem TV-a, a mojih 6 minuta ljudi će vidjeti na prvom programu javne televizije nakon dnevnika. Ideja je da građani nakon što odgledaju dnevnik plus u večernjem terminu, bez ikakve najavne špice ugledaju mene. Ja ću im zabljesnuti pred očima putpuno nag, vruć, i spreman za akciju, te ću svojim mlohavim tijelom i kožom punom nabora plesati na malim ekranima. Mamac za sponzore je zapravo plesna točka gdje se 30 sekundi izvijam na ritmove Nelly-eve uspješnice „Hot In Here“, a slijedećih pola minute ekstremno buljavim očima gledam u kameru, imam stisnute usne, napinjem se, ubrzano i duboko dišem,  a samoozljeđivanjem si pokušavam oduzeti svijest. U ruci (onoj s kojom se ne samoozljeđujem) ću imati tablu s natpisom „pogledaj kako se klati, pa paru uplati“. Ovom gestom  moj marketinški tim ne želi privući nikog, tako da ću nakon svega malo preispitati njihovu ulogu. Ja sam obećao da ću ime svakog od eventualnih sponzora istetovirati svojoj ženi na potkoljenicu. Ovdje smo čak mislili i na djecu koja u ovom terminu već spavaju.

Novinar: Olivere, vi niste normalni.
Oliver: da

Novinar: čini se da Vam je lijeva polutka glave požutila, da li to ima veze sa dozom synthola koju se si maločas ubrizgali?
Oliver: vi ste samo ljubomorni. Ali svejedno možete uzeti uzorak moje stolice ako želite.

Novinar: Mislim da Vam treba lječnička pomoć
Oliver: Jeba bi ti ženu

Novinar: haha.. Vi stvarno niste normalni
Oliver: haha.. stvarno bi ti jeba ženu.. I još jedna stvar, sada kada imam priliku.. Vi novinari, odvjetnici,  i ostala bagra koja me podržava… sva ta siva eminencija ste me malo i razočarali.. ja sam molio da se o meni piše u najgorem svjetlu po tiskovinama. Sve te izdašne anonimne donacije koje dobivam potpisane od strane čudnih ljudi čudnih imena tipa Meso, Rocco, Sinek, Maska, Dida, Lignja.. ne treba mi to.  a ti Hrvoje, ti me veličaš i pišeš lijepe stvari. Kao da smo prijatelji, a ja te mrzim i dabog da ti se to pero kojim pišeš zabolo u čir na paku. Također to vrijedi i za ostale koji mi žele pomoći.
Novinar: Još jednom moram zaključit da niste normalni.

Oliver:  Znam da novinarski uradak ima zadane okvire, i da se u pravilu piše po naputku urednika. Stoga bih molio da se istome objasni što je posebno važno, a posebno je važno da je na  naslovnici moja faca koja grimasom izaziva sažaljenje predškolske djece.

Novinar: Olivere, hvala na intervjuu.
Oliver: Ssssss, fuuuu, sssss, fuuuuu!